Српски
Srpski
English
eXTReMe Tracker
VEČITI ŠAH
Prva - Turniri - Pretraga - Rejting - Reportaže - Jedi jedi - Link
user:  
pass:
 
  Utisci sa sastanka u ŠSB

Utisci sa sastanka u ŠSB

29.06.2016 / IM Marinković, Ivan (2449)

ИМ Иван Маринковић нам је послао овај текст, а ми га преносимо...

Poštovani šahovski prijatelji,

Do sada mi nije bio manir da u sredstvima informisanja koja prate šahovska događanja komentarišem tekstove, tuđe komentare, mišljenja i slično, a sve do danas smatrao sam da to posebno ne treba da radim kao kandidat za predsednika ŠSB.

Međutim, pročitavši više puta tekst pod nazivom “Događanja u šahovskim savezima(3): Da se krene u dobrom pravcu!?“ smatrao sam da je neophodno da iznesem svoje viđenje sastanka koji je održan u četvrtak, 16. juna ove godine u prostorijama ŠS Beograda.

Želim odmah da kažem zbog čega smatram da je neophodno da se oglasim kao jedan od učesnika na pomenutom sastanku. Kada bih pročitao tekst „OSNOVE PREDLOGA za prevazilaženje krizne situacije u ŠS Beograda“, a da nisam i sam bio prisutan, pomislio bih da je konačno prevladalo uverenje da trenutna situacija u ŠS Beograda (višemesečno nepostojanje organa odlučivanja, konkretno predsednika i upravnog odbora) zahteva dobronameran i konstruktivan prilaz kao i brze i adekvatne mere. Nažalost, moje viđenje pomenutog sastanka je potpuno drugačije.

Ne želim da osporim dobru nameru mog kolege po šahovskoj tituli, gospodina Miloša Jovičića, da iniciranjem jednog takvog skupa i predlaganjem navedenog teksta pokuša da približi dijametralno suprotstavljene stavove po svim pitanjima vezanim za situaciju u ŠS Beograda. Moram ipak da dodam da bih od njega kao nekog ko se u načelu deklariše kao neutralan, očekivao da se u autorskom tekstu nakon neuspešne skupštine od 12. juna pozabavi biografijom, odnosno kvalitetima ili manama, oba kandidata na toj skupštini, a ne isključivo mojim profesionalnim i ličnim kvalitetima, odnosno nedostacima ...

Dakle, gospodin Jovičić je kao inicijator sastanka dao uvodnu reč u kojoj je manje više naveo teze iz „OSNOVA PREDLOGA“. Ono što je meni pri tom jako zasmetalo bila je njegova konstatacija da nije logično da svi klubovi, članovi ŠS Beograda, imaju jednako pravo glasa jer time većina od 38 „malih“ klubova može da nametne svoju volju „velikim“ klubovima koji su u manjini. Tačno je da se ne mogu porediti klubovi koji imaju višedecenijsku tradiciju i klupske vitrine ispunjene trofejima sa najznačajnijih takmičenja sa onima koji to nemaju ... ali, u ovom slučaju „jedan klub – jedan glas“ je prvo i osnovno načelo demokratije, koja opet predstavlja volju većine.

Uostalom, citiraću tačku 3. iz OSNOVA PREDLOGA: „Promene kojima svi dobronamerni subjekti u šahovskom Beogradu teže moraju se vršiti (i izvršiti) temeljno, uz poštovanje demokratskih principa i u skladu sa postojeći pravnim aktima, ali pre svega u opštem interesu. Dakle, nedopustiv je uticaj bilo kakvih pojedinačnih i grupnih interesa“.

Namerno sam citirao celu tačku kako ne bi moglo da se kaže da sam nešto istrgao iz konteksta ali podvukao sam dve fraze, pa sad ako neko smatra da POŠTOVANjE DEMOKRATSKIH PRINCIPA nije ono što stoji u Statutu ŠS Beograda neka izmenama i dopunama ovog akta predloži uvođenje recimo elektorskog izbornog sistema kao što je to slučaj sa predsedničkim izborima u SAD, pa neka se „veliki“ beogradski klubovi dogovore između sebe ko će imati status Floride, ko Kalifornije itd. Doduše, fraza ALI PRE SVEGA U OPŠTEM INTERESU daje mogućnost da se demokratski principi suspenduju kada je to u „opštem interesu“, samo je problem ko je taj ko definiše šta je to opšti interes.

Možda bi dalja diskusija nakon uvodne reči protekla u relativno pomirljivom tonu, da nažalost velika većina učesnika nije otvoreno zastupala stanovište da je ceo postupak, počev od smene predsednika ŠS Beograda, nezakonit i protivan odredbama Statuta ŠS Beograda. Time je priča vraćena na sam početak iz januara meseca i nije vredela ni dobronamerna primedba gospodina Darka Božića da je i sam bivši predsednik ŠS Beograda uzeo učešće u radu skupštine od 12. juna i čak glasao za jednog od kandidata.

Ne sporim da svako ima pravo na svoje viđenje, ali mi je jako zasmetao očigledan pokušaj koji je došao sa više strana da se lično diskredituju moji dugogodišnji prijatelji, koji su me i predložili za kandidata za predsednika saveza i u čije dobre namere nimalo ne sumnjam, jer da sumnjam sigurno se ne bih pre pola godine prihvatio ovog, sada vidim Sizifovog posla. Moglo se čuti apsolutno svašta: da Tadić i Nestorović svesni svojih ličnih nedostataka (DA LI SU MOŽDA ZBOG TIH NEDOSTATAKA BRZOMETNO, 14. JUNA, SMENjENI SA POZICIJE OMLADINSKIH SELEKTORA NA INSISTIRANjE PREDSTAVNIKA ŠS BEOGRADA U IZVRŠNOM ODBORU ŠS SRBIJE?) isturaju Ivana Marinkovića kao svog eksponenta u nameri da privatizuju ŠS Beograda i sprovedu u delo svoje lične interese, u tom kontekstu mi je u više navrata „dobronamerno“ suflirano da kao državni službenik nije trebalo ni da se prihvatim kandidature i uzmem učešća u nečasnim rabotama (moram da dodam da sam određene konstatacije doživeo i kao lične pretnje), da se vršio pritisak na klubove da me podrže kao kandidata, da se negde samo lobiralo, negde pretilo, a negde čak i nudio novac.

Sama skupština od 12. juna karakterisana je, ne znam kako bih je nazvao na osnovu izrečenih kvalifikacija (možda je najbolji termin „hajdučka“), kao režirana od samog početka, od izbora radnih tela, preko usvajanja poslovnika o radu do samog postupka glasanja, čak je pomenuto da su neki listići nošeni u torbi, ne znam da li se aludiralo na pokušaj krađe glasova. A na toj skupštini, samo da podsetim one malobrojne koji nisu bili prisutni, ovako ili onako učestvovala su 63 kluba a mislim da je 59 klubova pristupilo glasanju za predsednika.

Kancelariji ŠS Beograda, odnosno izvršnom direktoru koji je bio lično prisutan, ultimativno je rečeno kako ni po koju cenu ne sme da uzme učešća u organizaciji skupštine zakazane za 24. jul. Samo da podsetim sve, i one manje i one više upućene, sama skupština od 12. juna je kao najviši organ ŠS Beograda, u skladu sa odredbama Poslovnika o radu skupštine, usvojenog većinom glasova na toj istoj skupštini, sa 40 glasova „Za“ zakazala novu skupštinu za 24. juli. Očigledno da šahovskim poslenicima, potpisnicima OSNOVA PREDLOGA takva činjenica ne znači apsolutno ništa, jer se način na koji se teži promenama u tački 4. ocenjuje kao „ishitren, nedovoljno pripremljen i bez dovoljno garancija da će doneti željene rezultate“.

Jedno je izvesno i oko toga postoji nepodeljeno mišljenje svih učesnika sastanka. ŠS Beograda se neminovno bliži prestanku postojanja već u februaru naredne godine i to po sili zakona, a vreme neumitno prolazi. Zato, predlog da se skupština zakazana za 24. juli, odloži za drugu polovinu septembra, a bilo je predloga da termin njenog održavanja bude i decembar, smatram apsurdnim. Uostalom i na samom sastanku sam pokušao da podsetim prisutne da je protraćeno dragocenih tri meseca u opstrukcijama i pokušajima da se opstrukcije prevaziđu.

Jedan od učesnika sastanka prokomentarisao je u šali da, ako se želi da se nešto nikada ne reši, samo treba formirati radnu grupu, što je kod nas veoma često slučaj; u tom kontekstu ne vidim nikakvu korist od formiranja „privremenog tela“ kako je predloženo u navedenom tekstu.

Konačno, sem predloga da se skupština, punovažno zakazana za 24. jul apsolutnom većinom glasova klubova, odloži do daljnjeg kao uslov da se sedne za sto i pregovara sa početnih pozicija, ja uz najbolju volju ne mogu da se setim da sam čuo jedan jedini konstruktivan predlog za prevazilaženje trenutne situacije u ŠS Beograda.

Da zaključim, moje lično mišljenje je da je kod nas u svim segmentima života konstantno na delu vođenje politike dvostrukih standarda što sam i na samom skupu pomenuo osvrnuvši se još jednom na nesporno loš i nejasan tekst Statuta ŠS Beograda. Kada imam većinu odgovara mi tumačenje Statuta koje usvoji ta većina; kada nemam većinu onda takvo tumačenje ne dolazi u obzir jer tada neka druga većina „teroriše“ manjinu koja je naravno u pravu. Da ne pominjem da se izvesne paralele mogu povući na relaciji događanja u ŠS Srbije i događanja u ŠS Beograda ali to je već neka druga tema.

Dakle, i ŠS Srbije i ŠS Beograda neumitno se bliže kraju svog postojanja. Da li je to u interesu šahista? Ja sebe i posle 38 godina manje ili više aktivnog bavljenja šahom doživljavam kao šahistu i odgovorno ću reći da je to nešto najgore što može da se desi šahistima, klubovima, šahu u celini. Da mislim drugačije, odnosno da nije neophodno da šahovska organizacija profunkcioniše, sigurno ne bih na skupštini od 12. juna javno pozvao sve delegate da podrže i mog protivkandidata u slučaju njegove pobede u prvom krugu, vođen isključivo svešću da je neophodno da ŠS Beograda dobije rukovodstvo.

u Beogradu, 29. juna 2016.

Ivan Marinković, internacionalni majstor i šahovski pedagog